Kalendar

Ministarstva

Devetnaest godina od pogibije heroja sa Drine

naslovna-devetnaest-godina-od-pogibije-heroja-sa-drine

 

 

Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan" i "Zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo je u četvrtak 09. oktobra organizovao obilježavanje 19. godišnjice od pogibije legendarnog komandanta, dobitnika najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan” brigadira Zaima Imamovića.

U haremu Ali-pašine džamije na Zaimov mezar cvijeće je položila njegova porodica kao i brojne delagacije iz Sarajeva i Goražda, a nakon toga je brigadni imam Haris efendija Hadžić predvodio vjerski program. Sjećanje na lik i djelo ovog legendarnog komandanta nastavljeno je u Domu mladih Skenderija gdje je upriličena akademija na kojoj su o rahmetli Imamoviću govorili njegovi saborci ratni komandanti Nedim Alagić-Peda i Ferid Buljubašić, a u ime organizatora obratio se predsjednik Saveza udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Kantona Sarajevo Ismet Godinjak.

Zaim Imamović rođen je 22. aprila 1961. godine u selu Poratak kod Ilovače. Vojnu karijeru u JNA završio je u činu kapetana prve klase ilegalno napuštajući kasarnu 08. aprila 1992. godine. U Hrasnici pored Sarajeva priključio se Teritorijalnoj odbrani RBiH odakle je 10. aprila sa grupom od osamdesetak dobrovoljaca krenuo preko Igmana, Bjelašnice i Grepka za Istočnu Bosnu. Odmah po dolasku 16. aprila formira  Prvu drinsku brigadu i kao njen komandant organizira odbranu lijeve obale Drine sa gradom Goraždem. Početkom ratne 95. godine u Tarčinu je formirana 14. divizija Prvog korpusa Armije RBiH sa zadatkom prolaza u dolinu Drine i spajanja Goražda sa slobodnom teritorijom. Zaim Imamović imenovan je na dužnost komandanta 14. divizije, a pod njegovom komandom 14. divizija nizala je stalne uspjehe oslobađajući visove Treskavice prema Foči i Kalinoviku. Zaim je bio komandant, ali i borac u prvim borbenim redovima, tako je postupao tokom cjelokupnog svog ratnog puta pa su uz pobjede dolazila i Zaimova ranjavanja. Ranjavan je šest puta.

Dva dana prije uspostave trajnog mira u BiH 9. oktobra 1995. godine u trenucima kada je neustrašivi Zaim sa saborcima lomio i posljednju odbranu agresora na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler četničke granate. Zaustavljen je na putu ka rodnom Goraždu u ostvarenju životnog cilja, a to je spojiti goraždansku sa slobodnom teritorijom ostatka države. Zaimu Imamoviću je na dan dženaze dodijeljen čin brigadira, a za herojski doprinos u odbrani od agresije posthumno je odlikovan "Zlatnim ljiljanom" 1996. godine.